Što god čovjek šalje prema drugima, zadržava u sebi sjeme tog istog.
Raščistite korov oko sebe, a pretražite i pokoji korijen u sebi… Svi oni koji stalno vide problem u drugima i rade probleme drugima, jednom će sjesti sami sa sobom i sjetiti se da su nesretni.
Baveći se drugima, bježe od onoga što stalno vrišti u njima. Od te buke, više i ne čuju te krikove. Nadglasavaju se s njima urlajući na druge. Miran čovjek čuje, vidi i osjeća. Frustrirana osoba optužuje, blati, napada i vrijeđa. U tom očajničkom nagonu, uopće ne vidi koliko o sebi govori.
Duhovno otmjen čovjek uzima u obzir i crno i bijelo, i tamu i svjetlo i sve moguće nijanse sive. Čovjek s razvijenijom duhovnom inteligencijom. ima mirnu i uravnoteženu energiju. Kad god naiđete na one koji imaju kontinuirane uspone i padove u ponašanju i raspoloženju, to je samo zbog toga što im se oštetio sluh od vrištanja na druge pa ne čuju više sebe i ono što govori njihova duša.
Kad jednom sjednu u miru i čuju taj šapat, izgubit će potrebu za agresivnim ponašanjem, fasadama i kreiranjem privida, a onda će prvo sebi pružiti ruku, a samim tim i drugima…
dr. sc. Elvira Mlivić Budeš (elvira@filaks.hr)