Svi smo već čuli za izreku koja kaže da nas definiraju ljudi s kojima smo okruženi, a sigurno se i sjećamo roditeljskih upozorenja da pazimo s kim se družimo.
U odrasloj dobi, svi ti savjeti djeluju pomalo besmisleno jer se postavlja pitanje koji je pravi smisao ili cilj nekog druženja ili poslovne suradnje. Mnogi ljudi jasno znaju svoje vrijednosti i često ih naglašavaju, a opet kad na vrata zakuca i neka minimalna korist, odustaju od svojih vrijednosti i pristaju raditi ono što netko očekuje od njih, bez obzira na to što se to kosi s njihovim stavovima i uvjerenjima.
Sjećam se, jedna kolegica objašnjavala je to tako što će u poslu napraviti sve što je potrebno da uspije i da će se družiti sa svakim od koga može imati koristi, tko joj može donijeti zaradu ili osigurati kontakte, ali da privatno ne mora biti u skladu s vrijednostima tih ljudi.
Nažalost, postavlja se pitanje jesmo li mi poslovno i privatno različiti ljudi ili i na posao nosimo sebe, kao što poslovnog sebe spremamo svaku večer u krevet. Besmisleno je razmišljati da se držimo svojih vrijednosti ako one ovise o radnom vremenu, od situacije do situacije, od čovjeka do čovjeka. Tada možemo reći da nam je korist na prvom mjestu, a tek onda ono što je uistinu važno u životu. Da ovo čita, ta ista kolegica odgovorila bi da mora od nečega živjeti i da troškovi ne pitaju za našu savjest ili duhovnost. Istina je, mnogi u vremenu kad je teško ostvariti ono što su zamislili, pokušavaju proći nekim prečacima, trude se preskočiti koji korak ili ostvariti nešto na bilo koji način. Međutim, kada to počnemo činiti, sigurno ćemo osigurati poneku korist, no pitanje je hoćemo li podržati sebe i prepoznati sebe u zrcalu. Iz takvih poteza uvijek se rađa frustracija, nemir i osjećaj da ne činimo ono što bismo trebali. Iako imamo brojne razloge i opravdanja, čovjek se ne osjeća ugodno u svojoj koži kada radi protiv svoje prave prirode i utapa se u prosječnosti. Naravno, postoje i ljudi kojima su moral i etika riječi koje moraju potražiti u rječniku stranih riječi da utvrde njihovo značenje. U tom slučaju, njih može zanimati samo da ostvare svoje ciljeve, da pobijede i ostvare ono što su si zacrtali. I jedno i drugo je dopušteno jer nema zakona koji bi sankcionirao neetično ponašanje. Sve što nije protuzakonito, ljudi mogu činiti bez bojazni da će ih dočekati neka opipljiva kazna.
Ipak, najveći teret je živjeti sa sobom, a ne biti zadovoljan svojom otiscima. Najveći dar u životu je biti zadovoljan svojim potezima i odlukama te živjeti tako da bismo rado preporučili isto svom djetetu ili prijatelju kojem želimo samo najbolje u životu. Ako se ne možete potpisati ispod pregleda svog dana jer se ne osjećate najbolje, uskoro se nećete moći potpisati ni ispod svog života jer svaki naš potez čini dio našeg životnog mozaika.
dr. sc. Elvira Mlivić Budeš, savjetnica za razvoj u Filaksu
(elvira@filaks.hr)