Pomoći drugima zvuči lijepo, posebno kad se nalazite u situaciji da to možete.
Sjećam se, jednom prilikom jedna osoba zamolila me da joj pomognem oko posla jer nije imala drugog izlaza. Napisala mi je kratko i dirljivo pismo u nadi da ću ikako moći pomoći. Djelovalo je iskreno i činilo mi se, s obzirom na to što se bavim razvojem poslovnih vještina, da je to i moja dužnost. Uspjela sam s vremenom napraviti neke korake koji su toj osobi omogućili poslove, kontakte i neke opcije koje su joj do tada bile potpuno nepoznate. U trenutku kad sam osjetila da je osoba neiskrena i da zapravo koristi situaciju, a bez iskrenog interesa za suradnjom, odlučila sam napraviti test i najavila da postoji mogućnost da se isključim iz suradnje. Tada se tiha i nesnalažljiva osoba pretvorila u svađalicu, osobu koja prijeti, napada i ucjenjuje.
Ponekad je potrebno tako malo da se ljudi predstave u pravom svjetlu. Dobro je kad nas sumnja navede da istražimo, provjerimo i analiziramo nešto prije nego što se dovedemo u neke ozbiljnije situacije. Meni uopće nije žao što sam uspjela pomoći jer je to moj životni i poslovni odabir, ali još mi je draže što sam na vrijeme prepoznala namjere osobe koja je u jednom trenutku bila toliko „nisko“ u karijeri da je zamolila pomoć, a onda se u trenutku pretvorila u meni nešto potpuno neprihvatljivo i nerazumno. Neki ljudi nažalost u trenutku kada se malo popnu na društvenoj ljestvici ili naprave zaokret u karijeri pomisle da su neuništivi i imaju potpuno iskrivljenu sliku svog razvoja. Bilo kako bilo, svatko situaciju vidi svojim očima i sigurno je da sam i ja iz ove situacije mogla puno naučiti. S vremenom sam ipak naučila ne ulaziti preduboko u probleme jer životni izbori nas nauče što i kako nam odgovara, a što ne. Toj osobi također želim sreću i uspjeh u području u kojem zaslužuje jer svatko uči na svoj način i svojim tempom, a to nisu uvijek potezi koji donose rezultate. Ponekad naučimo više iz životnih okolnosti koje nas protresu.
Kada pomažete ljudima, obratite pažnju da to činite bez ikakvih očekivanja jer postoje zahvalni i nezahvalni ljudi. Vaše je da pomognete ako možete i želite, ali također imate pravo odustati ili obustaviti pomoć ako vam se situacija više ne sviđa. Darovati možemo kada se osjećamo ugodno, kada smatramo da je to na dobrobit svih.
Kada nešto dajete nekome, a to osobu pretvori u nekoga čije vam se vrijednosti ne sviđaju, jedino što možete jest obustaviti davanje jer neki ljudi u obilju i zadovoljstvu ne znaju funkcionirati. Treba ih pustiti da žive onako kako su navikli, dok se ne probude. Nikakva pomoć ni spašavanje ne mogu ubrzati proces koji moraju proći sami. Zahvalnost se uči i vježba.
Nezahvalni ljudi ne znaju da svojim ponašanjem čine štetu samo sebi. Bez obzira na to što im se u osvetama, ružnim riječima i tračanju čini da su nadmoćni, tako samo još više ruše svoju poziciju. S druge strane, oni koji imaju nešto i mogu nešto dati, već davno su krenuli putem zahvalnosti, a to im je i najveća nagrada i priznanje. Već sama sposobnost da daruju i pomognu ogroman je blagoslov.
Nema ljepšeg poklona od udobnog jastuka na kojem možete mirno spavati cijele noći. Sretniji su ljudi koji daju i žele nastaviti davati od onih kojima nikada nije dovoljno, koji samo uzimaju i uvijek žele još. Ovi prvi s davanjem stvaraju novo obilje, a ovi drugi žive u svijesti siromaštva u kojem postoji vjerovanje da nešto možeš imati samo ako uzmeš drugome. Sjetite se da je beskrajno puno mogućnosti kad ste svjesni koliko možete i koliko imate. Tako raste zahvalnost i tako dolazite u priliku da darujete i širite dobro. O tome tko će ga i kako primiti, nije ni važno. Nije važno ni kako će to drugi doživjeti. Važna je vaša namjera. Ona je povezana s vama, a sve tuđe namjere samo s njima.
Ne brinite kako će drugi shvatiti vaše namjere. Kao i nama, i njima će život donijeti objašnjenja, uvide i situacije u kojima će naučiti lekciju koja im je potrebna.
dr. sc. Elvira Mlivić Budeš, savjetnica za razvoj u Filaksu
(elvira@filaks.hr)