Često nas u životu snađu izazovi, neke boljke i problemi i osjećamo se loše, prigovaramo, ljuti smo i zbunjeni. Možda ćete osjećati nepravdu uspoređujući se s tuđim okolnostima ili situacijama. Izvana nečiji životi izgledaju savršeno, poput nekog romantičnog filma u kojem se izmjenjuju luksuzni i nježni trenuci glavnih likova. Ipak, moramo biti svjesni da svačiji život donosi poraze i pobjede, tugu i radost, ljepotu i onu malo tamniju stranu. Život je pun uspona i padova za svakoga od nas. Razliku čini samo način na koji se nosimo s izazovima.
Neki ljudi jednostavno ne mogu mirno proći kroz poteškoće, već očajavaju, gube nadu, osjećaju frustraciju ili pesimizam. Zaboravljamo da se svakog dana nekome nešto događa i da mnogi ljudi imaju različita i ne baš uvijek lijepa iskustva. Ključno je podsjetiti se da nam nijedno iskustvo ne dolazi bez razloga i da iz svake situacije možemo učiti i razvijati se. Također, kada vam je teško, sjetite se da postoje tisuće ljudi koji bi rado odabrali vaš dan umjesto svog tereta koji trenutačno nose…
Na primjer, danas sam išla na kavu s dragom prijateljicom i razmišljala sam o poslovnim izazovima koji nam predstoje. Prolazeći pored obližnje bolnice vidjela sam majku koja nosi petogodišnju bolesnu djevojčicu s maramom na glavi, a pored nje je svoju pažnju tražio sedmogodišnji dječak. Mama je imala zabrinut izraz na licu i vjerojatno joj je bilo teško nositi djevojčicu koja nije mogla samostalno hodati zbog slabosti. Išla je pješice, hodala uzdignute glave u svojim mislima i osjećajima. To su životni izazovi koji neke ljude osnaže, a nekima donesu uteg koji ne mogu nositi. Naravno, svatko od nas nosi neke terete, no ključno je jesmo li iz situacija nešto naučili i postali bolji ljudi. U izvodu iz knjige rođenih nije nam upisano kakav ćemo život voditi, hoće li biti nalik bitci ili bajci. Svakoga od nas čeka avantura koju samo mi možemo prehodati.
Svoja iskustva ne možemo uspoređivati s tuđima i nije moguće utvrditi kako je nekome u njegovoj koži. Netko vrlo jednostavno podnese teže životne brodolome, a neki jednostavno odustanu na prvi znak valova i udara vjetra. Neki mogu vidjeti svjetlo u tami, a neki se odlučuju fokusirati na ono što ne mogu promijeniti, na okolnosti koje se događaju mimo njihove volje ili na ljude koji čine nešto što im ne odgovara.
Nije uvijek lako pronaći nešto dobro u danu ili mjesecu. Poneke godine pamtimo kao teške. S puno težine u srcu sjećam se godine kada sam u osam mjeseci izgubila mamu i psa. Pas je uginuo dan prije godišnjeg odmora, stoga sam dan nakon tog groznog događaja s maramicom na uplakanom licu otputovala na more. Kasnije, sjedeći na plaži u kafiću, nisam uživala u bijeloj kavi koju volim. Zvuk valova i sunce nisu mi donosili ni mir ni nadu. Oko mene su se igrala djeca, ljudi su pili osvježavajuća pića, namazani kremicama koje su širile mirise, odmarali su i uživali u plavetnilu, no ja sam bila prazna. Sjedeći tako, svjesna osjećaja u sebi, donijela sam odluku da ne mogu dopustiti da život prolazi pored mene bez obzira na okolnosti. Jednostavno sam odlučila! Istina je da jedino sami sebe možemo probuditi i trgnuti. Mogu na nas utjecati vanjski događaji ili ljudi, ali odluka je uvijek na nama. Svako jutro trebamo odlučiti hoćemo li gledati naprijed, pronaći pozitivne trenutke u svom životu, otkriti ono što nas veseli ili ulijeva nadu. Netko će reći da je riječ o besmislenoj situaciji, posebno oni koji nisu doživjeli smrt drage osobe ili kućnog ljubimca, ali i oni koji nemaju posebno izražene emocije prema njima. Zanimljivo je da me je jedna gospođa pitala kako to da me je mamina smrt tako pogodila, nije joj bilo jasno. Poslije sam saznala da ona sa svojom majkom nema posebno pozitivan odnos i ne može zamisliti da će biti tako tužna kad je ne bude među živima. Nije mogla vjerovati da će joj toliko nedostajati kao meni. Neovisno o tome kakav vi imate stav o ovoj temi, svatko od nas teške trenutke doživljava na svoj način i neće svaka situacija kod svakoga izazvati iste reakcije. Upravo je u tome ljepota različitosti jer možemo učiti iz tuđih situacija i uvjeriti se koliko smo svi kao ljudi posebni i specifični.
Nakon neugodnih događaja, činjenica je da jedino mi možemo odlučiti pokrenuti se, otvoriti oči ili napraviti korak naprijed. Koliko god prilike oko nas bile povoljne ili nepovoljne, ne smijemo zaboraviti da smo mi ti koji stvaramo i kreiramo doživljaj svog života. Kada nam se dogodi da ne vidimo posebnu radost oko sebe, najmudrije što možemo napraviti jest pomoći drugima, uljepšati nekome dan, donirati sredstva udrugama koje podržavamo, učiniti nekome ono što bismo voljeli da nama ljudi čine. Takva odluka probudi čovjeka u nama, probudi ono ljudsko, onu borbu, strast i živost što nam je potrebno da živimo svjesno.
Uvijek će se nešto događati. Uvijek će ljudi biti nekakvi prema nama. Uvijek će biti izazova, prilika i neprilika. Dokle god smo živi, život će nam servirati izazove kako bismo bili još napredniji, razvijeniji i mudriji. Dokle god imamo izazove, znači da smo živi. Dokle god nam dolaze okolnosti kroz koje trebamo proći, to znači da imamo snage hodati.
Prihvatite ono što se događa i podsjetite se da nikada nećemo dobiti one terete s kojima se ne možemo nositi i one izazove s kojima ne znamo što bismo. Samo treba živjeti. Ne stati i posustati, već ići dalje, kretati se, htjeti i željeti. Tako se voli život.
dr. sc. Elvira Mlivić Budeš, savjetnica za razvoj u Filaksu
(elvira@filaks.hr)