Snježana Agostini

e-kod

Na samom početku 2020. godine, razgovarala sam sa Snježanom Agostini, kreativnom autoricom projekta Aleja pravašića.

Liderice: Draga Snježana, molim te da se ukratko predstaviš našim Lidericama?

Snježana: Ja sam uporna, kreativna , inovativna, optimistična, entuzijastična, oduševljena, lojalna, odana, moralna, iskrena, radoznala, zahvalna, okrenuta općem dobru, sa stalnom željom za učenjem, znanjem, novim spoznajama, po vokaciji prijateljski orijentirana, po predznaku empatična, po opredjeljenju autentična, miroljubiva, po sastavu snažna, hrabra, žena, majka po tonalitetu odgovorna, profesionalna, otvorena za timski rad i dobru suradnju uz neizostavne molske (emocionalne-empatične) dionice koje se odnose uglavnom na izbore gdje dobrobit čovjeka stavljam ispred, materijalnih vrijednosti. Volim ljude, male i velike, volim stare ljude njihovu iskustvenu mudrost, djecu njihovu jednostavnost življenja, To da volim ljude, znala sam oduvijek (ali sam bila uvjerenja da je to najprirodnije stanje svakog čovjeka). Potvrdu da je ta ljubav za čovjeka u meni zapisana otkrivam na jednom dugom psihološkom testiranju, obavljenom u sklopu obrazovanja koje sam pohađala. Po svemu shvaćam da je izbor mog zvanja fiziterapeuta, mog kreativnog stvaralaštva, napisane knjige, projekta „Aleje prvašića“ na kojem posvećeno radim već više od deset godina, najlogičniji slijed, puta kojim hodim cijeli svoj život, prateći samo onu unutarnju navigaciju srca. Moje zvanje fiziterapeuta mogućnost koju otkrivam kroz njega da znanjem i vještinama pomognem čovjeku kao i moj projekt postaje ona prepoznata jedinstvena osobna esencija …razlog zbog kojeg sam tu… da u svijetu u kojem živim ostavim onaj mali znak, trag budem malo svjetlo… i ako samo jedno dijete zbog njega bude jasnije vidjelo svoj put. Moj život, moj rad ispunjava svoj smisao.

Liderice: Što je za tebe poslovni i životni uspjeh?

Snježana: Uspjeh za mene znači radost življenja. Ona se javlja svaki put kada smo na svom prepoznatom putu. Kad na tom putu iščitavam one meni važne smjernice, prijateljstvo, zajedništvo, suradnja, briga jednih za druge, briga za prirodu, okruženje u kojem živimo, učenje, putovanje, spoznaje, otvaranje za novo. Put koji ne isključuje greške u koracima, put koji nije isključuje, povrede, razočarenja, da drugi ne vide isto, da mjeru njihovog uspjeha ne mjerimo istim vrijednostima. U tim trenucima, kada se ponekad i umorna i iscrpljena vraćam na pravi put – „svoj put“, punim prostore u meni na kojima piše oprost, zahvalnost. Zahvalnost na spoznaji da imam snage i mogućnosti nastaviti dalje. Iz istog prostora nastavljam crpsti snagu za nastaviti dalje… napisati novi redak, ponovo predstaviti projekt u još jednom gradu, u još jednoj općini. Tada pokušavam prenijeti dio tog oduševljenja ovim projektom koji nosim u sebi, prenijeti stvarnu, živu viziju mogućnosti koje nam pruža ovaj projekt.
Uspjeh bi za mene bila mogućnost koju mi pruža sloboda stvaranja i življenja neopterećena stalnom egzistencijalnom borbom, mogućnost koja mi daje suradnja sa ljudima koji u sebi nose vještine znanja koje sa lakoćom odrađuju, a ja ih ne posjedujem, a da ja imam mogućnost adekvatno ih nagraditi (platiti) za to. Jer i na taj način ovaj projekt postaje naša zajednička pjesma, usklađena orkestralna skladba. Jer što bi i najtalentiraniji skladatelj imao od napisane muzike koju nitko ne svira. Ona postaje mrtvi notni zapis. Upravo zbog svega, projekt “Aleje prvašića“, poziva sve one koji žele i mogu da se na svoj način sa svojim instrumentima koji sa lakoćom sviraju (čitaj vještine i mogućnosti) uključe u podizanje ovog projekta. Uspjeh za svakog skladatelja – autora je mogućnost da u svoj orkestar angažirati najbolje glazbenike… To zaslužujem ja ovaj projekt, to zaslužuje svaki čovjek.

Liderice: Na koje rezultate si posebno ponosna, a što bi još htjela ostvariti?

Snježana: Ponosna sam odnosno priznajem sebi ne odustajanje, ustrajnost da ja osobno u stvaranju i podizanju projekta ne kršim zadane kodekse časti, datih obećanja, riječi, lojalnosti.
Priznajem sebi čistoću namjera s kojim pristupam svakom uključenom suradniku, bio to gradonačelnik, državnik, političar, tajnica, svako dijete. Ponosna sam na otvorenost na ne isključivost na sveobuhvatnost svih sudionika.
Rezultati koji su vidljivi, mjerljivi i ogledaju se u suradnji koja je već ostvarena na nacionalnoj i internacionalnoj razini. Projekt je zaživio u Jastrebarskom (doduše ne na način i ne po dogovorenim smjernicama ), ušao je u kurikulum škole „ Ljubo Babić“ u Jastrebarskom. Grad je projektom ispunio sve stavke potrebne za dobivanje UNICEFOVE oznake „Grad prijatelj djece“. Nagradu za „Naj akciju“. Bez obzira na sve što sam prošla na vrijeme i godine rad i sredstva koje sam ulagala koje su nepovratno izgubljene, ponosna sam na to da sam usprkos svemu sebi ne prebacujem ništa što bi pomutilo čisti izvor u sebe iz kojeg crpim i dalje inspiraciju za ovaj projekt. On svakim danom postaje šira i jasnija slika svog poslanja. Slika prijateljske mreže koju stvaramo s austrijskom općinom u Passailu gdje sam posljednjih nekoliko godina radila kao samostalni obrtnik. Osim što sam projekt predstavila gradonačelnici tog grada, uspjeli smo kroz aktivnosti udruge organizirati nekoliko uzvratnih posjeta gradonačelnice iz Hr, i drugih poduzetnika, i ljudi koji se otvaraju stvaralaštvu, prijateljskim susretima, upoznavanju novog i drugačijeg. Kao trajni znak naših prijateljskih staza ostaju i rukotvorine naših hrvatskih umjetnika, naše djece iz hrvatskih udruga koji su sa radošću izrađivali jaslice koje krase jedan od najvećih muzeja jaslica u blizini Passaila. Kao poseban dragulj na tom putu prepoznajem da je upravo ta suradnja i prijateljstvo s vlasnikom muzeja otvorila nepresušni izvor osebujnog kreativnog izričaja jedne naše članice čija su djela dio stalne postave muzeja, a svoj put nastavljaju i u Sloveniji, i drugim austrijskim gradovima, otvara nam se i Njemačka, Slovenija, BiH, kao neki i naši gradovi.
Prijedlog suradnje na podizanju projekta “Aleje prvašića” poslan je na desetine hrvatskih gradova, predstavljen u nekoliko istih, obratila sam se i obraćam najvišim dužnosnicima u RH. Ambasadori projekta u različitim mjestima unutar RH i i izvan nje, nam otvaraju vrata svojih gradova. Jedna gradska vrata posredstvom jedne predivne ambasadorice projekta profesorice – učiteljice koja je odmah prepoznala mogućnosti i ljepotu projekta i otvorila nam je gradska vrata u još jednom velikom austrijskom gradu, gdje sam imala priliku predstaviti projekt gradonačelniku i ravnateljici škole. Radost da je upravo naše ministarstvo znanosti i obrazovanja, prepoznalo ovaj projekt i dalo mi pisanu podršku koja mi je velika potpora u nastavku rada na širenju projekta, pisanju čine i to da optimistično i zauzeto nastavim istim putem. Da projekt postane naš zaštićeni nacionalni model, u sustavu školovanja. Da zaživi sustavno u svim školama, da svako naše dijete svaka naša učiteljica ima živi rastući spomenik svog postojanja. Da nam „Aleja prvašića“ postane prvi put na kojeg ćemo krenuti u sve ostale suradnje, kojima se otvaramo prema Europi i svijetu. Ako nam je prijateljstvo temelj sve ostalo će izaći na dobro. Ako našoj djeci ostavimo te staze, ako učimo od njih svojom jednostavnošću se grade staze prijateljstva, ako im u nasljeđe ostavimo upravo te zelene staze, onda nema mjestu straha za njihovu i našu budućnost.
Ponosna sam da to da radeći na projektu, pišući knjigu, otkrivam toliko područja o kojima nisam znala, učim novo, nailazim na statističke i znanstvene podatke koje me uvijek iznova zadivljuju oduševljavaju mogućnostima i rezultatima koji bi kao dobrobit za čovječanstvo proizašli onog trenutka kada bi projekt zaživio u svoj svojoj ljepoti koja u meni živi i o kojoj pričam, pišem već dugi niz godina. To je moj cilj, to je moj put. Svoje ostvarenje svoj uspjeh svoj cilj vidim upravo u tom. Stvaranje što veće, šire duže zelene staze prijateljstva koja svoj start svoj centar ima upravo u mojoj – našoj Hrvatskoj. Želim ovaj projekt predstaviti u EU, upravo sad kada naša HR je predsjedavajuća u EU parlamentu.. To bi bio i moj i hrvatski veliki uspjeh, a i dobar temelj koji na putu izgradnje dobrih odnosa i suradnje s drugim članicama EU). U mojoj glavi i mojoj viziji je sve vrlo jednostavno i ostvarivo, samo nedostaje mrvica dobre volje onih koji odlučuju o tom…

Liderice: Što bi preporučila osobama koje još nisu ostvarile svoje snove?

Snježana: Samo bih rekla: “Ne odustajte sanjati i stvarati!”

Na to ste pozvani! Da nije tako, ne bi ni bilo u Vama u vašim snovima, vizijama idejama…, i ma kako vas svijet proglasio. Bit ćete i utopist i sanjar i netko tko nije na zemlji nego je u oblacima, i netko kome će se namjerno postavljati prepreke, zamagljivati pogled, govoriti i uvjeravati da je nemoguće, da je neizvedivo, da nema dovoljno, da je kriza, da nikome nije do takvih stvari, da postoji nešto važnije, da nemate ni znanja ni sposobnosti… da niste dovoljno ovo ili ono, da svijet gledate kroz ružičaste naočale… Vi nikad samo ne odustajte, saslušajte, ali ne sadite u prostore i polje vaših uvjerenja… Tamo sadite i zalijevajte samo ono što vaša duša prepoznaje kao cvijet ili plod koji upravo tu treba rasti. Ne bojte se ni vaših krivih koraka, ni krivih osoba, niti krivih odluka… Svi i sve su oni tu samo kako bi vi pročistili svoje snove, svoje poglede., da bi vaši vidici bili jasniji, vaši obzori prošireni. Otpuštajte u miru one koji vas sputavaju, podmeću noge, guraju s vaše staze, zaobiđite one koji ne mogu vidjeti ono što vi vidite, oprostite im jer bi htjeli, ali nije im dano ili su izabrali biti bombarderi tom trenutku. I nisu manje vrijedni zbog toga, oni su tu sa razlogom… Vaš cilj vama postaje jasniji… Zahvalite svim onima koji su s vama kao podrška, koji su vam inspiracija. Oni s koji odabiru zajedno koračate na istim stazama. I samo nastavite pratite radost, posvećenost, koja je siguran znak da ste na pravom putu. Sve će doći u pravi čas i pravi trenutak. Onaj kada će vam biti kristalno jasno da nijedan rad nijedan trud u koji ste uložili ljubav kod stvaranja, sigurno, ali zaista 100% sigurno nije uložen nepovratno, on vam se vraća umnožen, skrojen baš po vašoj mjeri, ukrašen upravo onim ukrasima koje vi volite, a zove te ih uspjeh. Ma što on za vas predstavljao.

Liderice: Što ti je misao vodilja za 2020. godinu?

Snježana: Misao vodilja za 2020. je jednostavna, stvarna, moja: “Ovo je moja godina, spremna sam na velike radosti, otvorena za sve nagrade i darove koje su me strpljivo čekale i bile pripremljene za mene, samo ja nisam imala dovoljno raširene ruke da ih primim. Otvaram se u svemu dobrom, obilju što je život pripremio za mene za nas. Knjigo moja prva, tebi se posebno radujem!”

Draga Snježana, čestitam na knjizi koja uskoro izlazi! <3