Tanja Coha

e-kodFeatured

Razgovarala sam s Tanjom Coha, poduzetnicom s dvadesetogodišnjim iskustvom, poslovnom ženom koja je postizala sjajne rezultate i koja je na tom putu otkrila da ima poseban osjećaj za ljude i njihove izazove.

Liderice: Kako biste najkraće predstavili svoj životni put?

Tanja: Zovem se Tanja Coha, više od dvadeset godina bavim se poduzetništvom u kojem sam postizala zavidne rezultate, naizgled vrlo sretna, zdrava, imam predivnu obitelj, prijatelje i partnera.

Liderice: Što vas je inspiriralo na promjenu?

Tanja: Nešto u meni je stalno govorilo da posao koji radim nije za mene, da to nije moja svrha, moj talent, u meni su se počele pojavljivati negativne emocije koje su svakim danom bivale sve jače i jače. Tim svojim emocijama počela sam privlačiti negativne ljude i situacije oko sebe. Ljubav prema poslu koji sam radila postajala je sve manja i manja, ujutro bih se budila s ogromnim grčem u želucu, strahom koji je preplavio svaku stanicu u mom tijelu, u mojoj glavi nastao je pravi kaos, misli i pitanja su se vrtjele kao “ringišpil”. Kroz niz pitanja koja sam si postavljala i analizirajući svoj život, osvijestila sam da cijeli svoj život nisam imala vremena za sebe, živjela sam u laži, misleći da sam  ostvarila svoje životne ciljeve, ali ne. Nisam. Danas često možemo pročitati i čuti o nasilju nad drugima, a ja sam osvijestila da sam vršila nasilje nad samom sobom, a ne nikako nad drugima i da svi problemi, odnosno “situacije “kako ih ja volim nazvati, kreirala sam sama. Živjela sam u ulozi žrtve.

Liderice: Kako je došlo do promjene?

Tanja: Okrećem novu stranicu u svom životu. Veliki dio svog slobodnog vremena počela sam provoditi u prirodi, sama sa sobom.

Nestaju negativne misli, osjećaji, nema više onog ringišpila, preplavljuje me ogroman mir i ljubav. Počinjem živjeti sadašnji trenutak. Moja duša postaje sretna i zadovoljna, u život mi dolaze situacije i ljudi  koji me osnažuju, počinjem ponovno vjerovati u sebe i život. Vratila sam se opet onom malom djetetu, onoj maloj Tanji.

Liderice: Kako ste se „sjetili“ što je Vaša prava priroda?

Tanja: Taj put do odlaska u moje djetinjstvo daje mi odgovore na sva moja pitanja i pali svjetlo u meni. Kao mala djevojčica, krenula sam u vrtić. Jako sam se tome veselila, onako mala primijetila sam da su tete u vrtiću bile posebno pažljive prema meni, pune pohvala, a ja nisam znala zašto. Jednog dana došla je moja teta Ana i pitala me: “Tanja, bi li ti htjela biti redušica u vrtiću, a zauzvrat nećeš morati poslijepodne spavati?” (pomagati teti kuharici oko serviranja stola i dijeljenja hrane). Znala sam da tu ulogu dobivaju samo najbolji, sva ushićena, puna radosti, pristala sam. Evo i sada dok to pišem moje tijelo se ježi od te neizmjerne sreće koju sam u tom trenutku osjetila… To je bila najveća nagrada, kao da je znala da mrzim spavati u vrtiću. Dobro je teta znala zašto mi je dodijelila tu ulogu. Primijetila je ona da ja pomažem drugoj djeci.

Liderice: Što je obilježilo Vaš život?

Tanja: Kroz moje školovanje, posao i život, bila sam omiljena u društvu i uvijek bi bila tu puna razumijevanja za tuđe “situacije”. Znala bi satima slušati ljude i njihove priče, bili to poznati ili nepoznati ljudi, a oni bi me nagradili zagrljajem, poljupcem i pokojom suzom radosnicom, uz veliku zahvalnost što su otpustili tu brigu, tugu, bol i teret sa leđa. Ja tada nisam znala čime sam to zaslužila. Kako su godine prolazile sve više i više sam susretala takvih ljudi i nisam bila svjesna o čemu se radi. U svom privatnom biznisu sam također privlačila takve klijente, koji su dolazili zbog dobre hrane, ali su voljeli pričati i dijeliti sa mnom svoje “situacije” iz kojih često puta nisu znali kako izaći, pa u zadnje tri godine mog poslovanja zapošljavala sam i takve djelatnike. Upravo mi je jučer jedna moja poznanica rekla: “Znaš Tanja, ja uvijek kada tebe sretnem osjećam se nekako lagano, dobro, opuštajuće, u tebi ima nešto posebno”.

Liderice: U što vjerujete?

Tanja: Za svaku “situaciju” postoji rješenje, znam ljudima reći: „Ni vrana nije crna kao što izgleda”. U to sam se tisuću puta uvjerila u svojim “situacijama”, za sve postoji rješenje samo mi to moramo osvijestiti, pronaći blokade, vjerovanja i otpustiti ih. Sve je u nama. Nikada ljudima ne dajem savjete, jer smatram da nisam kompetentna za to, da za to postoje savjetnici, liječnici, psiholozi i ljudi koji su školovani za to. Moram napomenuti i to da sam vrlo intuitivna, da osjetim ljude i njihovu energiju i da gotovo uvijek vidim izvor odakle dolazi ta “situacija” i kako ju osvijestiti.  Evo, sada dok ovo pišem, pada mi na pamet i to da  mi je jedan moj prijatelj prije 30 godina znao reći: „Ti si promašila profesiju, trebala si raditi kao carinik, ti fenomenalno osjećaš ljude njihovu energiju i situacije pa tako dobro vidiš što će se desiti u određenoj situaciji!”. To se ne može naučiti, to je jednostavno moj dar od Boga, Izvora, Svemira, Stvoritelja ili kako već želite to nazvati, na čemu sam neizmjerno zahvalna.

Liderice: Kako biste opisali svoj talent?

Tanja: Moj talent i svrha je da pomažem ljudima, da sam ovdje da saslušam ljude kako bi lakše otpustili brige, kroz razgovor (isključivo ljudi govore), a ja samo kroz postavljanje pitanja, jer kroz postavljanje pitanja dolaze i odgovori. Kroz otpuštanje briga, ljudi se osjećaju pozitivnije, zadovoljnije i lakše pristupaju rješenju određenih “situacija”, njihov um je bistriji, nestaje ono brujanje u glavi i onaj “ringišpil” o kojem sam govorila na početku.

Liderice: Kakva su Vaša iskustva, je li ljudima teško „živjeti život“?

Tanja: Kroz moj pedesetogodišnji život, susrećem mnogo ljudi koji su postigli svoje ciljeve, ali su usamljeni, otuđeni, okolina, prijatelji, partneri ili roditelji nisu ti sa kime bi podijelili svoje “situacije” ili  se vrte u krug kao hrčak. Srce mi je ispunjeno i veliko iznad neba, kada me sretnu na ulici ili me nazovu i kažu: „Znaš, ti imaš ono nešto, znaš poslije onog našeg razgovora, riješila sam to, to i to, osjećala sam se fenomenalno!”. Svi znamo da se iz dobrog osjećaja, rađaju dobre stvari u našim životima, otpuštaju se boli, strahovi, patnje i dolazi mir. Kada sam sve to otpustila iz svog života i osvijestila da je sve u nama, život dobiva jednu potpuno drugačiju dimenziju i počinjemo živjeti život kakav svatko od nas zaslužuje, pun bezuvjetne ljubavi, mira, radosti i sreće, a da budemo doprinos onima kojima smo potrebni, da živimo život bez osuđivanja i prosuđivanja.

Liderice: Što biste poručili ljudima za kraj?

Tanja: Danas mnogi govore o autentičnosti. Ja mislim da je to ono zbog čega smo rođeni, a osjećam da ljudi uz mene lakše otpuštaju brige, boli, patnje i strahove… U našim razgovorima topi se tuga i zabrinutost, a raste osjećaj mira i zadovoljstva sa životom. Razgovori su ljekoviti, samo ako znamo postaviti prava pitanja i dati iskrene odgovore sebi.

Više informacija potražite na: tanja.coha1967@gmail.com ili na Moj životni pomak

Razgovarala: dr. sc. Elvira Mlivić Budeš, savjetnica za razvoj u Filaksu

(elvira@filaks.hr)